28 Comments

.kaKo poČeti? /stuDosfera/

kako poČeti?

Zadatak prikljuČiti se studosferi i postati korisnik bloga mnogima od nas stvaralo je velik problem.
Meni kao nekadaŠnjem blogeru zadatak je mnogo lakŠi.
Iako moji roditelji, poznanici i prijatelji nikad nisu
shvaČali koja je zapravo svrha piSanja bloga, ja sam oduvijek znala da je blog na neki naČin moja radionica kreativnog piSanja.
Mislim da je blog najbolje mjesto za izuČavanje zanata piSanja i istvremeno mjesto na kojem se mogu iz prve ruke dobiti povratne informacije(putem komentara Čitatelja).

PoČinjemo piSati neke svakidaŠnje stvari, obiČnim svakodnevnim rijeČnikom, a kada okupimo krug čitatelja koji
redovito poČinju posjeĆivati naŠ blog i nagrađivati nas komentarima tada je jasno da smo dobili publiku i naŠi
postevi su sve ČeŠći i kvalitetniji. U krajnjoj liniji blog nam omoguĆuje da razvijemo ako ne tehniku onda naviku piSanja.
Čitav proces piSanja i objavljivanje istog, prema Winstonu Churchillu izgleda ovako:
“Pisanje je avantura. Ispočetka je igračka i zabava. Onda postane ljubavnica, pa gospodarica,
a potom tiranin. U posljednjoj fazi, taman kad ste se pomirili sa svojim položajem roba
čudovište i zavitlate ga prema publici.”

Mnogi od nas niSu imali (ili joŠ uvijek nemaju) ideje što «ubaciti» u svoj prvi post, o čemu pisati.
I veĆ kad ste taj problem definirali kao «spiSateljsku blokadu» ja ću vas razuvjeriti.
Naime, spisateljska blokada zapravo ne poStoji. Barem ne u smislu da piSac sjedne pred prazan list papira
ili prazan ekran i bulji u njega nesposoban smisliti ijednu jedinu reČenicu, ijednu jedinu miSao.
Da, svi se mi piŠuĆi kad-tad zaletimo u zid, naiđemo na neku prepreku koju neznamo prijeĆi ili zapnemo,
zablokiramo, ne znajuĆi kamo i kako dalje. Ili jednoStavno ne znamo kako krenuti s priČom.
Ali ti zastoji nisu nepremoStivi i ne treba ih tako promatrati:
to nisu barikade na putu naŠeg spisateljskog postignuĆa,
veĆ rupe u kolniku koje valjda zaobiĆi ili samo preko njih prijeĆi.

Uputite se u neku od birtija, obitavaljiŠte piSaca,
zamaSkirani u sivi baLoner (piŠćev must have komad odjeĆe)
i sramežljivo, između gutljaja veLike produžene kave sa mLijekom
upijajte tajne velikog umijeĆa piSanja. Jer prema rijeČima Marcela Prousta,
dobar piSac mora poSjedovati paradokSalnu oSobinu da bude druŠtveni samotnjak.
Potrebno je napuStiti svoje prijateLje kako bi uiStinu bili s njima;
kad razmiShljamo i piŠemo o prijateljima, komuniCIramo s njima mnoGo temeLjitije
i uzbudLjivije neGo kad smO s njima u druŠTvu.
Stoga vam svima žeLim puno uSpijeha u prikljuČivanju studosferi
i da se pomaknete sa «mrtve toČke» prilikom piSanja prvog poSta.
.love & hearts <3