U 6. razredu, moju susjedu i mene lovila je neka detektivska faza.
Posuđivale smo krimiće u knjižnici, kupovale balonere, radile tajne džepove u hlačama
i lijepile ogledala u novine za špijunažu. Dugo nas je držala ta faza.
Upijale smo silne trikove, imale posebnu karticu za dešifriranje poruka,
izmislile smo svoj riječnik samo nama razumljiv
(nevjerojatno ali neke riječi još dan danas koristimo),
omiljena serija bila nam je, pogađate? Columbo, a crtić Nik Praskaton.
Nakon usavršavanja naših detektivskih vještina odvažile smo se i
spremno krenule u svoju prvu misiju.Zadatak je bio saznati u kojem djelu grada
živi moja tajanstvena simpatija koju sam srela u knjižnici. 
Nakon uspješno obavljene misije i silnog pješačenja jer smo došle do interesantne
činjenice da moja simpatija živi na drugom kraju grada,
obavile smo još nekoliko tajnih zadataka.
Već u osnovnoj školi formirala se novinarska družina.
Megi je smatrala priključivanje novinarskoj družini idealnoj ideji
da postanemo još bolje detektivke. Snašle smo se brzo,
priključile nešto starijem timu i uređivale školski časopis.
U srednjoj školi smo se bez okolišanja priključile novinarskoj grupi i
nastavile sa svojim istraživanjima. Počeo se razvijati naš stil i postao prepoznatljiv.
Megi je već tada glasila kao praktična, a ja kao kreativna.
Osim što su se naši tekstovi redovito pojavljivali u školskom listu,
počele smo pisati i za gradski časopis.
Cijelu gimnaziju nisam se našla ni u jednom predmetu.
Sve mi je išlo, ali ništa me nije osobito zanimalo.
Došao je kraj četvrtog razreda, ja još uvijek nisam znala koji faks odabrati.
Bila sam i više nego informirana, ali možda me upravo ta činjenica još više zbunjivala.
Sjedili smo na fontani, u svojim maturantskim odorama, sunce je pržilo,
pive je bilo sve manje i manje.
Sjedila sam sa curom iz razreda koja je bila jednako neodlučna kao i ja.
Pričale smo i pričale svaki dan nakon nastave nebili našle odgovor.
U trenutku kad su mi sve lađe potonule, legla sam na klupicu jer me
glava zaboljela od silnog razmišljanja ili od pive…u tom trenutku nije bilo važno.
Čula sam da viču moje ime. Trznula sam se i usmjerila pogled prema živahnim maturantim
kako skaču i u tom trenutku pažnju mi je privukao dečko koji je užurbano tipkao poruku na mobitelu.
Odmah sam ga prepoznala. Bio je to onaj moj misteriozni dečko kojeg sam nekad davno pratila
samo da saznam gdje živi.
Dečko zbog kojeg sam se upustila u svoju istraživačko detektivsku fazu,
dečko zbog kojeg sam se na kraju i priključila novinarskoj družini.
Svega se tad sjetim i počnem se smijati.
Trčala sam do doma. Otišla na net i saznala sve informacije koje su mi bile potrebne
da se dovoljno pripremim za fakultet koji sam odabrala. Mislim da nisam pogriješila.
Dragi moji maturanti ako još uvijek neznate koji fakultet odabrati sjednite u park
sa pivom u ruci i odgovor će možda prošetati kraj vas tipkajući misteriozno poruku na mobitelu.
Nevjerojatno je kako mi je jedna osoba pomogla da saznam što uistinu želim raditi u životu,
a ta osoba vjerojatno nezna ni moje ime. Možda jednom skupim hrabrosti i zahvalim mu.
ajme, kako romanticno. ili nije romanticno. jako zanimljivo u svakom slucaju. to je jedna od onih prica sto mozes unucima pricat, znas…
ja mislim da bi bilo strasno simpaticno da napravis jednom ovo iz zadnjih recenica.
piva,park i klupa su savrsena kombinacija za otkrivanje zivotno vaznih stvari. oo da! *Ostavljam ti pozdrav veliki.
wauuu…ovakve price samo ti znas ispricati i to na onaj svoj slatki nacin tak da samo citam i citam(ili kako inace biva…samo slusam i slusam)…i uvijek bude zanimljivo…hehe…decka nadi i cestitaj mu…on je odigrao svoju ulogu…hehe…
Hehe, zanimljivo :)) I lijepa ti je ova slikica gore
POzdrav!
@ZENa.–>deČko je biO privLačan upravO zbOg te taJnovitoSTi.
uPravO zboG toga jer niSam niŠta o njemu znaLa.
ako mu se oBratim..boim se da Ce priČa izGubit tu miStiČnoSt.
aL ima jOš vremena za TOG deČka. lol ^^
posalji mu anonimni ček…u znak zahvale…i dalje ce bit mistično…hehe, fora postic! Pozzzz…
jao, znas kaj ja sam ti bila luda i imala tu detektivsku fazu kad je bio aktualan onaj film - SPY KIDS:D
znala i ja dosta trikova!:D
jako mi se sviđa postic - napisan na tvoj jedinstvni nacin i uvijek ga progutam:D
<3
a kak ti znas da sam ja komentiral?!?! Grrrr……(Kec)
sad bar znaš koga ćeš krivit ak ne završiš fax… :)) lucky you.. :))
odlična priča….pazi da ti ju neko ne ukrade… :))
Ej!Podsjetila sam se na tu nasu fazu nepresusne inspiracije…:-)Hehe,fakat je bila zabava. 99 vrucih tragova, a ovaj zadnji je ocito bio stoti. Dobro da je doticni decko ostao mistican ostatku publike, jer ne bi znali jel rijec o decku ili curi (vrlo misticno-LOL). Jako si dobro umjetnicki dotjerala pricu, ak me razmes:-))pozzic
ovo je zanimljiv način odabir faxa.. hehe.. kod mene je bilo samo radi pisanja i dinamičnosti u poslu.. a svi smo se igrali detektiva i gledali praskatona, dok je kolumbo za malo stariju populaciju.. meni je poirot najdraži detektivski lik.. ikada,a agatha ima predobar način pisanja i knjige su joj mrak… eto pozz